Srbija
Ako živiš u Srbiji, u 21. veku, imaš od 18 do 35 godina i osećaš se beznadežno, ne brini... nije do Tebe. Okolnosti su takve. Poraze ne shvataj lično jer nisu lični, nisu tvoji, već je stvarnost takva - porazna.
Država Srbija ponudiće ti širok asortiman sredstava za zaboravljanje gde si, uspavljivanje, ušuškavanje ili ubijanje želje za životom. A ti ćeš tu pesmu i da slušaš, i da pamtiš, i da znaš napamet : Celu noć i celi dan, opusti telo... i tako dalje... da ne ponavljam bajalicu.
Ali, nije sve tako prosto. Porazi ipak postaju tvoji, postaju lični. Upisao si fakultet, ali... nije sve baš ispalo onako kako si mislio da će biti. Ne uči ti se...jel tako? Radije bi sedeo i gledao u zid? Fakultet ti izgleda kao besmislen poduhvat, gubljenje vremena? U pravu si... jeste gubljenje vremena, ali, kad se sve sabere i oduzme, bolje da gubiš vreme na fakultetu, i produžiš još malo taj bezazleni period neznanja, skoro detinjstva i nevinosti, pre nego što dođe neka korporacija i uzme te pod svoje.
Nemoj još da tražiš posao i ne treba tebi nikakva praksa! Jeste da ćeš kad-tad morati da se suočiš sa okrutnim kapitalizmom, ali, ne moraš još, uživaj u neznanju... Nemoj da grabiš i da otimaš! Hehe... pitaš se zašto, kad ti svi pričaju obrnuto: Grabi, lomi ruke, gazi, Srbija je ovo! E, pa, jeste, ali, ja želim da ti ostaneš čovek! Da, pare ti trebaju da bi živeo ili preživeo, ali, treba ti i život koji tim parama pokušavaš da održiš, zar ne? Ako budeš grabio i gazio, taj život će vremenom da izbledi, nestane i osećaćeš se kao živi leš. Trudićeš se da nekim besmislenim kupovinama, putovanjima i opijanjima povratiš krv koju si izgubio, ali ništa više neće moći da prostruji tvojim venama, niti da zagreje tvoje telo. Zato pazi šta biraš.
A možda si baš ti rođen pod srećnom zvezdom! I nikad ni za šta u životu nisi morao da se pomučiš. Možda su tata i mama bili uvek tu za tebe, iako si ih ponekad mrzeo što su stalno tu? Možda si posao dobio odmah po završetku studija na privatnom fakultetu i zapitao se : Što kenjaju svi da je u Srbiji teško naći posao? Možda... ali, i ti si obična plastična lutka koja se navija da govori piskavim glasom, smeška se, guguće, ume da bude ljubazna kad treba, ume da laska i da se uvlači, ume da ogovara, da priča dosadne višesatne priče... i još ko zna šta!
A možda...
nastaviće se...
E pa ovo mi se skroz dopada, mislim da je ovo prvi put da pišem komentar, a da nije moj blog. Dobro, nije prvi put, ali je retko. U svako slučaju ima neke energije ovde, nadam se da će eksalirati...
P.S. Mene je Pariz skroz razočarao, mada da li je to bitno uopšte?
Očekujem još dobrih tekstova.
Autor srpskisamoubica — 17 Apr 2011, 02:00